EN
Quick Links
Pogledajuci unazad koliko su cijene kobalta i litija varirale tijekom vremena, jasno je koliko nepredvidiv tržišni sektor litijevih baterija može biti. Ovi metali su u osnovi građevni elementi baterija, pa kad njihove cijene skakuću, to uzrokuje valove šokova kroz cijelu industriju proizvodnje baterija. Cijene kobalta kroz povijest su bile vrlo nestabilne zbog mnoštva faktora koji utječu, od rudarskih operacija u određenim regijama do rastućih troškova proizvodnje. Situacija s litijem nije nimalo bolja. Zapamtite tu ogromnu padavicu? Cijene litija su se srušile za gotovo 86 posto od početka 2023. sve do sredine 2024. godine, što je prirodno učinilo litijeve ćelije znatno jeftinijima za proizvodnju. No iako niže cijene na papiru zvuče dobro, često one stvaraju probleme u nizu za proizvođače koji pokušavaju planirati unaprijed.
Politika u svijetu igra važnu ulogu u stvaranju nestabilnosti na tržištima. Pravila rudarenja i trgovinski ratovi između zemalja često dovode do naglih promjena u dostupnosti robe i njezinoj cijeni. To uočavamo vrlo često u zemljama poput Australije, koja ima velike zalihe litija, te Demokratske Republike Kongo, gdje se nalazi kobalt. Politički problemi tamo, uz promjenjive vladine politike, mogu poslati šokove kroz globalna tržišta unutar noći. Stručnjaci za industriju smatraju da se stvari s vremenom možda nešto smire, iako upozoravaju da nitko ne bi trebao postati previše samopouzdan. S obzirom na trajne sukobe širom svijeta i rastuću potražnju za tehnologijama čiste energije, cijene će vjerojatno i dalje varirati. Kompanijama je stoga zaista potrebno dugoročno razmotriti izvore sirovina i razviti rezervne planove za svaki slučaj.
Ako se pogleda kako nikal prolazi kroz lanac opskrbe, postaju vidljivi stvarni problemi s okolinskih pravila i izvlačenja ovog metala iz zemlje. Nikal ima važnu ulogu u proizvodnji baterija visokog kapaciteta na bazi litija koje se koriste u električnim automobilima. Kada proizvođači ugrađuju više nikla u dizajn baterija, mogu postići veću gustoću energije u manjem prostoru. Evo ključnog problema: rudarske operacije suočavaju se sa sve većim pritiskom regulatora zabrinutih za onečišćenje i uništenje staništa. Osim toga, ekstrakcija nikla nije nimalo jednostavna. Svi ovi problemi stvaraju gužve koje utječu na sve, od rasporeda proizvodnje do cijena na tržištu za ove kritične materijale.
Iako pred industryjem postoje brojne prepreke, on se ipak kreće prema baterijama bogatim nikelom jer one tehnički gledano nude stvarne prednosti. Ove baterije omogućavaju električnim vozilima veći domet i bolje ukupno performanse. Pogled u brojke također otkriva nešto zanimljivo. Čini se da je potražnja za nikelom usko povezana s brzinom rasta tržišta električnih vozila. Neka procjena ukazuje da bi do 2025. godine, prema izvješćima iz publikacija poput EV Magazine, potreba za nikelom u baterijama mogla skočiti otprilike 27 posto. Značenje ovoga je prilično jednostavno: nikel sada više nije važan samo za proizvodnju dobrih baterija, već počinje utjecati na tržišta i visinu cijena svih komponenti.
Grafit je vrlo važan za litij-ionske baterije jer je glavni anodni materijal, a to utječe na trošak proizvodnje ovih baterija i cijenu po kojoj se na kraju prodaju. Pogledajmo brojke vezane uz proizvodnju grafita, koje pokazuju dosta zamršenu situaciju u pogledu opskrbe prirodnim i sintetskim grafitom, a svaki od njih nosi vlastiti skup problema s troškovima. Prirodni grafit je prilično rasprostranjen, ali cijene jako variraju zbog geografskih i političkih okolnosti u regijama rudarenja. Sintetski grafit nudi proizvođačima nešto što mogu pouzdano kvalitativno očekivati jer je čistiji, ali njegova proizvodnja košta znatno više nego kod prirodnog grafita.
Prema nedavnim izvješćima o tržištu, cijene grafita izgledaju stabilno, iako ostaju usko povezane s događanjima u globalnim lancima opskrbe i rastućim potrebama proizvođača baterija. Kada pogoni počnu preferirati druge materijale ili kada se pojavi nova tehnologija, ti se promjenama obično ogledaju na tržištu i utječu na cijenu grafita, što zatim utječe na troškove proizvodnje litij-ionskih baterija. Razumijevanje svih ovih elemenata pomaže tvrtkama da bolje planiraju svoje potrebe za proizvodnju baterija, držeći troškove niskima, a istovremeno ostaju konkurentne na tržištu obnovljivih izvora energije gdje marže mogu biti prilično stisnute.
Najnoviji proboji uveli su značajan napredak u gustoći energije litij-ionskih baterija, što znači bolje performanse u cjelini i sigurno je utjecalo na cijene koje ljudi plaćaju za njih. Većina ovih poboljšanja proizlazi iz korištenja kvalitetnijih materijala, posebno onih smjesa s visokim udjelom nikla o kojima se posljednjih dana puno govori, poput nikal-kobalt-mangan i nikal-kobalt-aluminij. Ovi materijali jednostavno baterijama daju veću snagu uz dulji vijek trajanja. Kada baterije postanu gušće po pitanju energije, one efektivno zgušnjavaju više energije u istom prostoru bez potrebe za dodatnim prostorom, pa sve funkcioniše glađe. A znate što? Bolje performanse obično znače i niže troškove, jer proizvođači dobivaju više rezultata za isti novac pri proizvodnji svake ćelije baterije. Prema nedavnom članku u časopisu EV Magazine, stvari će se u narednih nekoliko godina i dalje poboljšavati, kako bi nova tehnologija mogla potpuno promijeniti učinkovitost baterija i njihove cijene za potrošače.
Ako se pogleda kako se tehnologija čvrstih baterija razvijala, postaje jasno zašto bi one mogle nadmašiti uobičajene litij-ionske baterije na nekoliko načina, prije svega zato što u manji prostor mogu smjestiti više energije i ne zapaljuju se lako. Međutim, spremnost ovih baterija za masovnu proizvodnju susreće ozbiljne finansijske prepreke. Njihova proizvodnja zahtijeva skup sirovina, kao i složene proizvodne procese koji znatno povećavaju ukupne troškove. Većina stručnjaka se slaže oko ovog finansijskog problema, iako mnogi ukazuju na tokomvršeća istraživanja i razvoj koji bi mogli uskoro smanjiti te troškove. Neka nedavna istraživanja spominju određene proboje u nauci o materijalima koji bi mogli pomoći u smanjenju proizvodnih troškova, što bi čvrstim baterijama vratilo konkurentnost u odnosu na druge opcije koje trenutno dominiraju tržištem.
Način na koji recikliramo litij-ionske baterije u posljednje vrijeme se znatno poboljšao, a to je dovelo do dva glavna rezultata: omogućio nam je da povratimo više materijala i znatno smanjimo troškove. Savremene tehnike recikliranja omogućuju tvrtkama da izvuku važne sastojke poput litija, kobalta i nikla koji se koriste za izradu novih baterija. Povraćaj ovih materijala znači da proizvođači manje troše na nove sirovine, što je dobra vijest za njihove financije. Osim toga, postoji očita ekološka korist jer više ne moramo toliko rudariti kao prije. Ako pogledamo brojke iz različitih studija na tom području, većina pokazuje da su poboljšanja u tehnologiji recikliranja povećala postotak materijala koji možemo povratiti iz starih baterija za otprilike 30% samo u deset godina. Sve ovo pomaže u održavanju stabilnih cijena sirovina, tako da same baterije ostaju konkurentne na tržištu.
Električna vozila u zadnje vrijeme stvarno poprimaju maha, što znači da je potražnja za litij-ionskim baterijama znatno u porastu. Međunarodna agencija za energiju također ima brojke u vezi s ovim - procjenjuju da će oko 25% svih prodanih automobila diljem svijeta biti električni do 2025. godine, u usporedbi s tek 18% prošle godine. Ovaj rastući interes za električnim vozilima posebno je važan za tvrtke koje proizvode litij-ione baterije jer utječe na sve, od izvora sirovina do cijena tih baterija. Sve većim prijelazom na električne automobile, proizvođači se nadaju da će se troškovi proizvodnje na kraju izjednačiti, čime bi cijene postale konkurentnije. Ako pogledamo konkretne brojke, potražnja za niklom u baterijama za električna vozila već iduće godine može skočiti za otprilike 27%. Taj rast pokazuje koliko će ovaj sektor biti važan za razvoj boljih baterija koje neće koštati previše.
Rastuća upotreba kućnih sustava za pohranu energije uz solarne ploče stvarno mijenja način na koji tržište funkcioniра. Sve više ljudi koji su svjesni svojih troškova energije postavlja ove sustave kako bi izvukli više vrijednosti iz svoje solarne energije, što je dovelo do većih prodaja litijevih baterija i drugih rješenja za pohranu u kućanstvima. Pravilan dizajn ovih sustava zahtijeva prilično sofisticiranu integraciju između solarne ploče i samih baterija. Troškovi instalacije i dalje ostaju prepreka za mnoge domaćinstva, a ovaj cjenovni faktor sigurno utječe na širu tržišnu dinamiku. Energetske studije pokazuju da stopa prihvaćanja raste stabilno tijekom posljednjih godina, a stručnjaci predviđaju još brži rast u budućnosti. Ono što sada primjećujemo upućuje na industriju u kojoj je integracija obnovljivih izvora energije važnija nego ikada prije, a kako proizvođači povećavaju proizvodnju i tehnologija se dalje razvija, cijene bi trebale znatno opasti tijekom vremena.
Rast skladištenja baterijskih kapaciteta na razini mreže u današnje vrijeme odvija se vrlo brzo, što pomaže u održavanju ravnoteže između trenutka kada energija iz obnovljivih izvora postane dostupna i trenutka kada ljudi zapravo trebaju tu energiju. Sve više kompanija ulaže značajno u velike instalacije litij-ionskih baterija, što bi moglo smanjiti cijene kako se proizvodnja povećava. Uočavamo da su solarne i vjetrenjačke elektrane postale sve važniji dio naše mješavine električne energije, pa je prirodno došlo do naglog porasta financiranja za ove masivne baterijske sustave širom zemlje. Stručnjaci u industriji općenito slažu se da imanje dovoljne skladišne kapaciteta ima smisla za osiguranje neprekidnog napajanja električnom energijom tijekom onih trenutaka kada sunce ne sija ili vjetar nije dovoljno jak. Ovi veliki projekti ne smanjuju samo troškove na duži rok, već također pomažu proizvođačima da poboljšaju svoje procese i osiguraju da se čista energija može pohraniti i dostaviti tamo gdje je najpotrebnija, na najučinkovitiji način.
Financijska strana pridržavanja okolišnim propisima kod rudarenja litija stvarno utječe na trošak proizvodnje litij-ionskih baterija. Kada vladine institucije pojačaju pravila o radu rudarskih postrojenja, tvrtke moraju ulagati velike iznose u ekološkije metode ekstrakcije litija, bolja rješenja za tretman vode i obnovu područja nakon završetka rudarskih aktivnosti. Iako ove ekološke inicijative smanjuju štetu za okoliš, one značajno utječu na smanjenje profita. Ekološke organizacije navode da ispunjavanje svih ovih zahtjeva povećava cijene baterija na tržištu. Uzmimo primjer sustava za reciklažu vode – njihova instalacija košta milijune eura, a ipak ih većina mina mora imati kako bi ostala unutar zakonskih granica. Ukratko, ove dodatne troškove usklađenosti prenose se na potrošače kroz više cijene baterija. Za proizvođače, ostati usklađeni više nije opcija; postalo je nužnim troškom koji direktno utječe na njihovu cjenovnu strategiju.
Zakonske promjene u Europi u vezi s reciklažom baterija mijenjaju stvari za tvrtke koje proizvode baterije. Osnovna ideja iza ovih pravila je prilično jednostavna – vratiti što više komponenata baterija u promet umjesto da ih jednostavno bacimo, što podržava tzv. model kružne ekonomije. Gledano s ekonomskog stajališta, postoje nekoliko aspekata koje treba uzeti u obzir. Naravno, izgradnja odgovarajućih objekata za reciklažu zahtijeva početna ulaganja, ali ovaj pristup je zapravo potaknuo neke vrlo zanimljive inovacije u tehnologiji reciklaže koje bi mogle smanjiti troškove tijekom vremena. Kako sve više zemalja prihvaća slične pristupe, počinjemo primijećivati učinke na cijene litijevih baterija jer proizvođači više nisu toliko ovisni o iskopavanju sirovih materijala. Prema nedavnim studijama Europske unije, bolje stope povrata materijala iz ovih obveznih programa mogu zapravo pomoći u značajnom smanjenju troškova baterija. Sve ovo znači da su ekološke brige postale važan faktor u odlukama koje poduzeća donose o načinu upravljanja svojim proizvodnim linijama baterija u budućnosti.
Način na koji zemlje upravljaju trgovinom stvarno utječe na trošak proizvodnje litijevih baterija, posebno kada je u pitanju dobavljanje sirovina preko granica. Ono što se događa s trgovinskim sporazumima i carinama danas često mijenja iznos koji tvrtke plaćaju za materijale poput litija i kobalta. Kada trgovinski odnosi postanu nestabilni, recimo zbog naglih povećanja carina ili novih ograničenja za uvoz, to obično povećava troškove baterija jer dobavljači imaju poteškoća da održe stabilne opskrbne lance. Pregled različitih istraživanja tržišta pokazuje da kvalitetni trgovinski sporazumi generalno pomažu proizvođačima da lakše dođu do potrebnih materijala, što smanjuje troškove i sprječava naglo skokove u cijenama. S druge strane, kada postoji napetost između trgovinskih partnera, cijene rastu, a javljaju se i probleme u opskrbnim linijama, što čini ove baterije težima za dobivanje i manje povoljnim po cijenu.
Cijene litijevih baterija imaju tendenciju ostajanja stabilnijim kada implementiramo sustave zatvorenog ciklusa za oporabu materijala, jer smanjuju našu potrebu za novim sirovinama iz nule. U osnovi, ovi sustavi uzimaju stare baterije, razgrađuju ih kako bi povratili one vrijedne komponente unutar, a zatim sve ponovno koriste za izradu novih baterija. Što čini ovo toliko važnim? Pa, smanjuje ovisnost o vanjskim resursima, uštedjuje novac i istovremeno pomaže u zaštiti okoliša. Pogledajte što se događa kada tvrtke oporabe materijale poput litija, kobalta, nikla – sve te skupocjene metale koje se koriste u baterijama. Kada proizvođači mogu koristiti ove materijale umjesto da ih svaki put kupuju kao nove, manje su osjetljivi na nagle promjene cijena na tržištu. Nedavna istraživanja provedena od strane Circular Energy Storage Research pokazala su prilično dobre rezultate u nekoliko testnih programa. Njihovi nalazi sugeriraju kako bi ove metode oporabe mogle zaista pomoći u stabilizaciji cijena baterija tijekom vremena, umjesto da ih ostave na milost tržišnim fluktuacijama.
Odabir između hidrometalurških i pirometalurških procesa čini veliku razliku u troškovima recikliranja baterija i u smislu poslovanja. Hidrometalurgija u osnovi koristi vodene kemikalije za vađenje vrijednih metala iz starih baterija. Ovaj pristup obično štedi operativne troškove i omogućuje povrat više materijala u usporedbi s pirometalurškim tehnikama. Alternativna metoda, pirometalurgija, zahtijeva zagrijavanje svih sastojaka na vrlo visokim temperaturama, što prirodno troši više energije i povećava troškove. Prema raznim analizama iz sektora, uključujući radove Faraday institucije, hidrometalurške metode postaju sve učinkovitije i dostupnije. Kako se poboljšava povrat materijala uz manje trošenja, primjećujemo stvarna smanjenja ukupnih troškova recikliranja. Te uštede na kraju utječu i na cijenu koju potrošači plaćaju za nove baterije na tržištu.
Pogled u mogućnosti drugog života za stare litij-ionske baterije daje nam pametan način da ih zadržimo korisnima dulje i pritom pomaže u kontroli troškova. Kada su obavile svoj glavni posao, ove baterije još uvijek imaju dosta energije za stvari koje ne zahtijevaju toliko snage. Vidimo kako se koriste za pohranu električne energije u kućanstvima i poslovnim prostorima širom zemlje. To stvara potpuno nove tržišne prilike i smanjuje pritisak na proizvodnju novih baterija. Prema IRENA-i i drugim promatračima sektora, u ovim rješenjima za sekundarnu upotrebu bilježimo stvarni rast, jer sve više ljudi ugrađuje solarne panele i vjetrenjače. Kada poduzeća ponovno koriste baterije umjesto da ih unište, na kraju nude jeftinije opcije kupcima. To pomaže u stabilizaciji cijena i s vremenom čini cijeli baterijski posao ekološkijim. Mnogi proizvođači već su počeli prilagođavati proizvodne linije kako bi se specijalizirali za preradu ovih rabljenih baterija.